Archive for the ‘Private’ Category

h1

Film i filozofija

February 28, 2008

U subotu 1. marta pocinje dvodnevni simpozijum o filmu i filozofiji koji se odrzava u Crnoj kuci (Vojvode Bojovica?). Ucesnici simpozija ce izlagati teme koje se odnose na odnos filma i filozofije.

Film je vec vise od pola veka evoluirao u reciprocitetu sa ljudskom percepcijom, od doba cinecenta do modernog 3d animiranog filma…sve to je usloznilo i pristupe filmu koji su u nekom smislu razliciti pokusaji da se razveje fuzija/konfuzija koja opseda realitet…i imaginaciju….i granicu izmedju… Filozofska interpretacija filma – potreba da se recepcija filmskog fenomena redefinise i percipira, da se filmski tekst propusti kroz diseminacijske filtere, da se upletena hijazmicka tkiva sinestezija i asocijacija tog teksta osete na kozi i prepoznaju kao rad sopstvenih nerava…kako doskociti ljudskoj totalnosti, kako izazvati, isprovocirati njen voljni, emocionalni, fantazmicki talas?…panoptikon ubrzan do N-tog frejma u sekundi grabi da pojede sav silicijumski potencijal… Antropoloske konsekvence tehnoloske konstrukcije realnosti precizno ekranizuju pomodni filmovi – Hologram Man, Digital Man, Fractal Man. Tradicionalno rivalstvo “Glasa” i “Slike”, diskurzivnog i vizuelnog jezika, danas je razreseno u korist dominacije Panopticke paradigme, no da li je ta paradigma sposobna da i dalje usisava realnost? I dalje, da li je fil(mo)ozofija potrebna filmu koji inace sve govori sobom? Napukline u filmskoj semiotici je moguce pratiti i odatle izvuci neke opste smernice za dalju pricu… Nadnaravno, to je i svrha organizovanja jednog ovakvog simpozija u Novom Sadu…

h1

ove reči ujedaju

December 28, 2007

My Big representation

Lako je suditi površno. One bolesti ovog društva sa kojima se, doduše retko srećemo, ostavljaju duboki trag u nama. Dovoljno velike brazde da se na kraju zapitamo što je ono što čini naš život dragocenim.

Većine stvri smo nesvesni, prihvatamo ih kao nužnost, sve dok ne dospemo u situaciju da se birokratija, neodgovornost i nedostatak poštovanja uvuku među naše misli. Mi jesmo ljudi, ali nismo svi isti ljudi.

U situacijama kojima se podvrgavamo najmanje jednom godišnje, dolazi do izražaja sva besmislenost naših života. Uglavnom smo niko i ništa, puki red pred beskrajnim šalterima neorganizovane birokratije, koja, svojim perfidnim metodima , tera u sve dublje ludilo..

Sanjao sam da sam ispred svih njih, miliona njih , spreman da udarim, pustim krv, bilo kome, koji se u datom trenutnku našao tu. Bio smpreman , ali bez prave želje, puštajući zaborav, da preskoči tu epizodu…

A nisam smeo to da dopustim… Ispao sam kukavica, slabić, bez reči otpora, dopustio da sve ostane isto.

I jeo sam sopstvenu dušu, raskomadao je, bezličan stojeći u stavu mirno, dopuštajući da se sve to dogodi…

h1

3d

December 6, 2007

vidim li ovo?
Kako videti treću dimenziju.
Oči jednostavno ne mogu da je skontaju kako treba.
Ono što mi vidimo je 2,5D, za pola dimenzije manje od 3D-a.
I možemo da se varamo je to što vidimo pravi 3, ali to je zabluda, to je ipak samo 2,5…

Čemu ovaj post?